Priča romana "85.000" prati našeg čovjeka na privremenom radu u Iraku. Počinje posljednjim pogledom "odozgo" glavnog junaka, a onda pogled mijenja perspektivu, odozdo prema gore, prema suncu koje prži, prema noćnome nebu, iz položaja zaglavljenosti u stranom svijetu. Taj uvod sadrži prve dojmove i očekivanja donesena iz domovine. Otkriva se i povijest glavnog junaka, koji je prije Iraka promašio sve klasične vrijednosti hrvatskoga društva - od braka s dugogodišnjom djevojkom do "solidnog" zaposlenja i diplome. Odlazak u Irak predstavlja pokušaj saniranja svih tih promašaja.