Slavist i filolog (Varaždin, 11. lipnja 1947). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu. Na Bečkome sveučilištu studirao slavensku filologiju i doktorirao 1977. radom Antun Vramec u svojem vremenu (Antun Vramec in seiner zeit). Radio u Staroslavenskom institutu i u Zavodu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) u Zagrebu te kao docent i izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1983-96), potom u Višoj učiteljskoj školi u Čakovcu (1997-98), a od 1998. predaje hrv. književnost na Hrvatskim studijima u Zagrebu (od 2005. redoviti profesor). Njegov znanstvenoistraživački rad obuhvaća povijest hrv. književnosti i jezika (također i kod gradišćanskih Hrvata), povijest hrv. leksikografije, kajk. narječje, povijest kajk. književnosti za djecu i povijest hrvatskokajk. gramatika. Priredio je pretiske četrdesetak knjiga hrv. autora: S. Konzula, A. Vrameca, G. Mekinića, I. Belostenca, P. Berkea, J. Damišića, K. Patačić, G. Kapucina, J. Lovrenčića, I. Krizmanića i dr. Primjenjujući filološku metodu u svojim istraživanjima, Jembrih je dao znatan prinos povijesti hrv. književnosti i jezika. Zaslužan je i za proučavanje hrvatsko-slovenskih knjiž. veza. Priredio je prvu izložbu o kajk. baštini (1989), jedan je od osnivača časopisa Kaj (1968) i društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje kajk. kulturne baštine Kajkaviana (1989). Uredio je zbornike 200 godina kajkavske dječje književnosti (2001), Maksimilijan Vrhovac i njegovo djelo (2006), Rudolf Strohal i njegovo djelo (2006) i Josip Hamm i njegovo djelo (2007). Istaknuo se i na pjesničkom planu kao autor niza haiku pjesama koje je objavio u u časopisima Marulić, Pannonia i Haiku te u Antologiji hrvatskog haiku pjesništva(1996) i 100 hrvatskih haiku (2000).