Description
U Istarskom troknjižju (Knjiga prva: Vodeća imena 20. stoljeća, Knjiga druga: Značajnici i teme 19. i 20. stoljeća te Knjiga treća: (Nad)zavičajne vrijednosti, 1984.-2019.), Boris Domagoj Biletiću književno-povijesnim studijama, zahtjevnijim esejima te nešto relaksiranijim književno-kritičkim esejima piše mahom o Istranima, izabranim temama toga podneblja ili o pojedinačnim pojavama koje je kao književni kritičar, znanstvenik i esejist čitao, doživljavao i tumačio. U najuži izbor vodećih autora u 20. stoljeću Biletićje uvrstio Viktora Cara Emina, Miju (Mihu) Mirkovića tj. Matu Balotu, Dragu Gervaisa i Zvanu Črnju. Oni su ostavili najveći trag djelima i djelovanjem u književnosti i javnosti te najuvjerljivije unutar književne matice svjedoče o istarskome prošlom književnom stoljeću. Snažno su utjecali na mnoge pisce, podizali vrijedonosne letvice, predmetno-tematski i poetički otvarali nove prostore, djelovali integracijski i centripetalno, usmjeravali književne, kulturne općenito, a i društvene tokove, neke su čak i izravno kreirali.
Biletićje u Istarsko troknjižje uvrstio i "ne toliko poznate" autore: književnika i prosvjetara Antu Dukića, prozaika Tonu Valića (pseudonim političara i publicista Ante Cilige), književnika i publicistu Ernesta Radetića, Ivu Mihovilovića (poznati novinar, gotovo nepoznat kao pjesnik), prozaika Tonu Kamenjaka (književni pseudonim prosvjetnoga djelatnika i jezikoslovca Tone Peruška, (utemeljitelja današnjega pulskog Sveučilišta), pjesnika-emigranta Ivana Bostjančića... Navedeni su književnici bili prognanici i izbjeglice iz Istre pred talijanskim fašizmom između dvaju svjetskih ratova. Osim o navedenim autorima, Boris Domagoj Biletićpiše o književnim temama 19. i ranijih stoljeća, prožimanju kultura u prijevodima, o integraciji istarskih Hrvata jezikom i kulturom, o etnocidu i kulturocidu, istarstvu i "istrijanstvu", o Laginji i Nazoru, ali i piscima našega vremena, poput Balentovića, Fabrija, Tomizze...
Treća je knjiga sva posvećena suvremenicima, autorima koji pripadaju hrvatskoj ili talijanskoj književnosti.
Književnopovijesni je izazov u budućnosti napisati i objaviti pregled cjelokupne povijesne priče o hrvatskoj književnosti u Istri od prvih početaka do danas. Na temelju kako estetskih vrhunaca, tako i prinosa "veličine malenih", pokazao bi se kontinuitet ili "kontinuitet u diskontinuitetu" umjetnost riječi kao bitno identitetskoga obilježja te važne i neosporive i duhovne emanacije naroda i zavičaja - Hrvata i Istre. Istarsko troknjižje Borisa Domagoja Biletića zapravo je priprema za takav cjelokupni pregled.
