U ljupki provincijski gradićnegdje u srednjoj Europi sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća stiže vijest da se dogodio vojni udar. Pred novim režimom jedni se sklanjaju, drugi mu se klanjaju. I jedni i drugi svoje pozicije zauzimaju ne iz srčana uvjerenja, nego iz gologa straha. Kao što to u životu i inače biva, najmanje je onih koji su spremni na otpor. I njih, međutim, pogoni ista ustrašenost...
Roman Ivice Ivaniševića "Klanjam se" britka je i bezvremena satira o ljudima koji u teškim vremenima pokušavaju zadržati glavu iznad vode. Na nekoj razini mogli bismo ga čitati i kao svojevrsnu apologiju kukavičluka odnosno humoristični pamflet protiv patetičnog koncepta heroizma. Knjiga je to o nijansama sive, o međuprostoru između dobrote i zla što ga svi u manjoj ili većoj mjeri zauzimamo, slobodno birajući svoj koloristički ton ili nevoljko pristajući na njega.