U romanu Vožnja na mjestu vrijeme je metaforično, ni sunčano ni oblačno, zapravo riječ je o onom drugom vremenu, tranzicijskom, prolaznom vremenu; s tmurnim i nepredvidivim padavinama morala. Društva su tada prelazila iz jednog stanja u drugo, ljudi su bježali od sive boje, a bili pohlepni za slobodom palete naizgled redom poslaganih mogućnosti. Horizont stoljeća koje je istjecalo zakrvavio se od istoka ka zapadu, a zlo se spustilo na zemlju. Kao i uvijek, ono je otjerano u vučju jamu, a ipak iza sebe zlo je ostavilo tugu, smrt i ružno sjećanje.