Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.-1933.), po struci pravnik i ekonomist (studirao u Beču i Parizu). Od početka 20. stoljeća do 1920. živi i radi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Tuzla), potom do smrti u Zagrebu. Sudjelovao i u političkom životu: do jeseni 1918. zalagao se za održanje višenacionalne i multikulturne Habsburške Monarhije, ali pod uvjetom da se - u državno-političkom i nacionalno-političkom smislu reformira, o čemu je napisao nekoliko važnih programskih spisa. U novostvorenoj južnoslavenskoj državi (Kraljevina SHS - Kraljevina Jugoslavija) politički je proganjan. Znanstvenik i publicist širokih interesa (umjetnost, povijest, sociologija, psihologija, demografija, politička geografija itd.). Najvažnija djela: studija Secesija (Zagreb 1898., kojom stječe "legitimaciju teoretičara modernizacije"), stručni rad o recepciji Općeg austrijskog građanskog zakonika u Bosni i Hercegovini (Entwicklungsgang der Rezeption des Österreichischen ABG in Bosnien und Herzegowina..., Wien, 1911.), opsežna studija Die südslawische Frage und der Weltkrieg (Beč, 1918., pod pseudonimom L. v. Südland), pionirski rad u hrvatskoj psihologiji (Borba za vrijednost svoga "ja". Pokus filozofije slavenskog individualizma, Zagreb 1922.), političko-ekonomska studija Immer wieder Serbien. Jugoslawiens Schicksalstunde (Berlin, 1933., pod pseudonimom Florian Lichtträger).