Opis
Slavko Kalčić (Juršići, 4. travnja 1954. - Pula, 17. siječnja 2012.), hrvatski pjesnik, prozaik, prevoditelj i novinar te lokalni politički zastupnik.
Osim u kulturi i književnosti, bio je i politički angažiran od početka 1990-ih, primjerice kao jedan od nekolicine izvornih osnivača IDS-a, neko vrijeme i urednik stranačkoga glasila "Istranova". Od 2001. do 2005. vijećnik je u Skupštini Istarske županije, izabran na listi Hrvatskoga bloka, a kasnije kao vijećnik ISDF-a. Vrativši se iz Trsta u Pulu, pridružuje se stvaraocima okupljenima oko profesorice Ljubice Ivezić, te se 1976. uključuje u rad Književnog kluba "Istarski borac" i njegova časopisa "Ibor", sve do sudskoga procesa i presude 1980. posljednjem uredništvu, u kojem je Kalčić bio članom od 1978., zatim ukinuća časopisa i kluba, te zabrane javnoga djelovanja tada mladim pulsko-istarskim autorima. U "Iboru" je objavljivao i pod pseudonimom Timotej Glorijan. Rane je radove tiskao i u pulskoj "Petici", te drugim publikacijama. Tijekom 1990-ih pokrenuo je i uređivao list "Ča" ("prvi čakavski list pok 2000 lit - glas svih čakavci"). Pisao je na hrvatskome čakavskom narječju rodne Roverije, te na književnu standardu, uglavnom poeziju i prozu. Prevodio je s talijanskoga i slovenskog. Svojim je životnim djelom smatrao prepjeve na roversku čakavicu Danteove "Božanstvene komedije" (Bogodična komedija). Za života je uspio objaviti "Pakâ" (Pakao, 2010.) i "Čistilišče" (Čistilište, 2011.). Smrt ga je prekinula usred rada na prijevodu "Raja". Inače, mnoga su njegova jezična rješenja na čakavici slikovita, maštovita i jezikotvorna, pa su takva i najbolja mjesta autorove poetike. Od ostalih Kalčićevih djela izdvajamo: "Roverski listi" (1983.), "Nedohodi" (1998.), "Kruna kralja Epula" (2002.), "Dota" (2006.), "Ognjenica za černisu" (2006.), "Purpurna ruža" (2006.), "Svidok smrti" (2006.), "Avrilska roža" (2010.) i dr. Zanimao se za narodni život i običaje istarskih Hrvata, o čemu je ostavio zanimljive napise. Bio je članom Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, sudjelovao u radu Čakavskoga sabora i njegovih katedri, Matice hrvatske, itd. Kalčić je uredio više knjiga, trudeći se neštedimice, osobito oko mladih i neafirmiranih autora.
