Opis
Slobodan Prosperov Novak (Beograd, 11. travnja 1951., je hrvatski povjesničar književnosti, komparatist, novinar, političar i teatrolog.
Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju društvenog smjera, te nižu muzičku školu. Književne tekstove počeo objavljivati 1969. najprije u časopisima Dubrovnik, Naša riječ i Laus.
Diplomirao je komparativnu književnost 1973. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je magistrirao 1976. i doktorirao 1978. Radio je kao novinar Vjesnika u srijedu (1973.-1974.). Godine 1977. asistent je, zatim docent te redoviti profesor (1988.) na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U razdoblju od 1981.-1984. predaje i u Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu, a od 1990.do 1992. pomoćnik je ministra prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Godine 1990.-1992. bio je predsjednik Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara, a 2000. i njihov ravnatelj.
Bio je pokretačem i glavnim urednikom novina Matice hrvatske "Vijenac", časopisa "Lettre internationale" i magazina "Cicero". Niz godina uređivao je časopis hrvatskih književnika "Most/ The Bridge" i istoimenu biblioteku. Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskog PEN-a (od 1990. do 2000.) pa je sa suradnicima 1993. u Dubrovniku organizirao 59. svjetski kongres PEN-a. Godine 1998. osnovao je Mediteranski institut Grga Novak na Hvaru.
Od 2001. predaje južnoslavensku filologiju na odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu, SAD. Bio profesor hrvatske književnosti na Sveučilištu u Splitu i predavač na tamošnjim odsjecima talijanistike i anglistike a od 2010. redoviti je profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Priredio je brojna izdanja hrvatskih pisaca, autor je niza sveučilišnih i školskih hrestomatija, a ostvario je i niz multimedijalnih projekata, među kojima su najvažnije kazališne predstave "Ecce homo" i "Kako bratja prodaše Jozefa" na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990.,te velika izložba "Gundulićev san" 1989. u Muzejskom prostoru u Zagrebu. Drama "Mozartov sin" preporučena teatrima za izvođenje na natječaju za dramu "Marin Držić" 2013.
Među mnogobrojnim objavljenim knjigama vrijedi izdvojiti:
"Dubrovački eseji i zapisi", 1975.
"Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića", 1977.
"Vučistrah i dubrovačka tragikomedija", 1979.
"Komparatističke zagonetke", 1979.
"Zašto se Euridika osvrnula", 1981.
"Planeta Držić", 1984.
"Dubrovnik iznova", 1987.
"Kad su đavli voljeli hrvatski", 1988.
"Hrvatski pluskvamperfekt", 1991.
"Figure straha", 1994.
"Povijest hrvatske književnosti" (tri sveska), 1996.,1997.,1999.
"Kratka povijest avanturizma", 2001.
"Zlatno doba", 2002.
"Povijest hrvatske književnosti" 2004.
Povijest hrvatske književnosti(4 sveska) 2004.
101 Dalmatinac i poneki Vlaj, 2005.
Hrvatske renesanse tragedije 2006.
Hvar: mjesta,ljudi, sudbine 2006.
Predavanja iz hrvatske renesanse književnosti na Sveučilištu Yale,2008.
Leksikon Marina Držića ur. 2009.
Slaveni u renesansi, 2009.
Pričaj mi o Europi, 2010.
Zločesti tekstovi, 2011.
101 Dalmatinka, 2010.
Boka kotorska od kampanila do kampanila, 2012.
