U okviru ove knjige poduzeli smo niz analiza, od kritičkog pristupa literaturi do analize same građe, kako bismo na kraju reevaluirali postojeća znanja o nastajanju i jezičnome oblikovanju hrvatskih lekcionara na prijelazu iz srednjovjekovlja u novovjekovlje u svjetlu spoznaja o dosad nekonzultiranim tekstnim svjedocima, s čime je usko povezana analiza prepisivačkih, redaktorskih i prevoditeljskih procesa u onoj mjeri u kojoj ih se danas može rekonstruirati iz preživjelih svjedoka, ali i uz pomoćdovođenja u vezu tih postupaka sa širim europskim sociolingvističkim i ekstralingvističkim čimbenicima.