Opis
Rezultati istraživanja pokazuju da je nakon kraćeg razdoblja velikog povjerenja u nove institucije (utemeljene 1990.godine) raslo otuđenje građana i opadalo njihovo povjerenje u demokratske institucije, politiku, i političare na svim razinama. To je povjerenje danas iznimno nisko. Prema istraživanjima Eurobarometra, provedenim u proljeće 2010.g. (Eurobarometar 73) pokazuje da povjerenje u Sabor iznosi tek 12 posto. Povjerenje u političke stranke još je niže. Prema Eurobarometru 73 čak 88 posto ispitanika nema povjerenje u stranke. Ovi podaci potvrđuju da je jedan model demokracije doveden do svoga kraja odnosno da tradicionalni (lijevi ili desni) politički programi i stranke, tradicionalna lijevo/desna svrstavanja i tradicionalna stajališta ne mogu postići ništa te da je nužna politička modernizacija. Činjenica je, kako istiće Karl Popper, da sama demokracija i ne može ništa učiniti - djelovati mogu samo građani demokratske države (uključujući naravno i vladu). Demokracija nije ništa drugo doli okvir unutar kojeg državljani mogu djelovati. S obzirom da u ukradenoj demokraciji toga nema, ona postaje odlično mjesto za skrivanje zlouporaba, anomalija, skandala, korupcije... Političari će, ne kršeći zakon, sebi osigurati budućnost, a oduzeti je građanima. Jedini izlaz može (p)ostati - ulica. Međutim, kultura ulice ne započinje na ulici, nego u idejama i vizijama povlaštene kaste. U konkretnim uvjetima neophodna je revolucija demokracije, tj. korjenite promjene odnosno uvođenje direktne demokracije kao preduvjet izlaska iz krize.
